Za puno stvari u životu trebamo neki eksterni poticaj da bi se pokrenuli i počeli s nečim novim. Tako je bilo i u ovom mom slučaju. Priključila sam se školi trčanja na poticaj mog tada 5-godišnjeg sina Frana. On je jednostavno rekao: “Mama, zašto ti uvijek trčiš sama? Ako budeš trčala u grupi upoznati ćeš nove prijatelje.”

Naime, kako mi stanujemo uz Bundek, vrlo se često tamo šećemo te je on vidio grupe trkača i potaknuo me na korak dalje. Malo raspitivanja i googlanja dovelo me u Brooks Running Team. Poslala sam mail glavnom treneru i on je odgovorio da se mogu priključiti treninzima napredne grupe.

Moram priznati da sam u početku bila skeptična prema trčanju u grupi i trčanju u fiksnim terminima u određene dane. Danas mi to uopće više nije problem, naprotiv bolje se organiziram kad imam neki fiksni raspored aktivnosti. I, naravno, na kraju se uvijek sve stigne ako se ima volje za dobrom organizacijom. To nije floskula. To je stvarno tako.

Glavni benefit trčanja u grupi je da se napravi znatno više nego kad se trči solo jer kilometri prolaze bitno brže i lakše dok se trči u grupi. Sami sebe iznenadimo kako možemo puno više nego što mislimo dok trčimo u grupi jer motivacija raste samim time što nismo sami.

Naravno, treninzi su također kvalitetniji kad ih stručna osoba osmisli i kad je različita dinamika treninga tijekom tjedna.